শেষ এবং শুরু
অমাবস্যা যেমন একটি পাতলা ধনুক দিয়ে তারার ক্যানভাস ছিঁড়ে যায়,
সেই স্মৃতি থেকে ধূমকেতুর জন্ম হয়-
সংক্ষিপ্ত শিখা যা আলোকিত এবং অদৃশ্য হয়ে যায়।
যখন তারা অন্ধকারে জ্বলবে,
আমরা আকাশের দিকে তাকাই
এবং সেই মুহুর্তে আমরা আমাদের হৃদয়ে একটি ইচ্ছা রাখি।
মানুষ যখন এই পৃথিবী ছেড়ে চলে যায়,
কণ্ঠগুলি গানে অনুবাদ করা হয় –
যাত্রা উদযাপন এবং শেষ প্রত্যাবর্তন সম্পর্কে।
মহাবিশ্ব সাবধানে সবকিছু ওজন করে,
এটি ব্যথা এবং আনন্দের মধ্যে সমানভাবে ঢেলে দেয়,
যেন প্রতিটি নিঃশ্বাস আশীর্বাদ,
এবং প্রতিটি নিঃশ্বাস ক্ষণস্থায়ী একটি অনুস্মারক.
জীবন প্রবাহিত হোক, আশীর্বাদে মায়া,
কিন্তু সেও পালায় মৃত্যুর দিকে হেঁটে।
কারণ যা কিছু সুন্দর তারই জন্ম হয় ক্ষণস্থায়ী থেকে,
এবং প্রতিটি গান তার শেষ স্তবকে পৌঁছে,
নীরবে একটি নতুন শুরু তৈরি করতে।
মাজা মিলোজকোভিচ
সার্বিয়া
Kraj i početak
Kao što mlad mesec tananim lukom para zvezdano platno,
iz tog secanja rađaju se komete –
kratki plamičci što svetle i nestaju.
Kada one sagore u tami,
mi podižemo pogled ka nebu
i u tom trenu u srce spuštamo želju.
Kad čovek napusti ovaj svet,
glasovi se pretaču u pesme –
o proslavi putovanja i poslednjeg povratka.
Svemir sve brižno vaga,
meru bola i radosti sipa podjednako,
kao da je svaki udah blagoslov,
a svaki izdah opomena prolaznosti.
Neka život protiče, milovan blagoslovima,
ali i on beži koračajući u susret smrti.
Jer sve što je lepo rađa se iz prolaznog,
i svaka pesma stiže svom poslednjem stihu,
da bi se u tišini stvorio novi početak.
Maja Milojković
Srbija